Kako astronauti uče ruski jezik?

Program obuke astronauta vrlo je zanimljiv i raznolik. Program uključuje: predavanja i praktične vježbe iz astronautičkih disciplina, treninge u hidrolaboratoriju, u centrifugi, na rotirajućoj stolici, zatim vježbe preživljavanja u šumi zimi, treninge u moru itd.. Uz sve to, astronauti redovito polažu ispite iz astronautičkih disciplina, što od njih iziskuje dobru unutarnju organizaciju. Predavači ruskog jezika pri osmišljavanju i izvođenju tečaja nastoje uzeti u obzir tjednu opterećenost astronauta, pogotovo u razdoblju kada polažu ispite iz astronautičkih disciplina.

Astronauti u te dane ispunjene brojnim obvezama i intenzivnim pripremama donose albume i obiteljske fotografije na prijenosnim računalima, pokazuju svoju djecu i pričaju zanimljive priče o njima. Na takav je način Michael Barratt, američki astronaut i liječnik specijaliziran za svemirsku medicinu, upoznao predavača sa svojih petero djece (od kojih je troje posvojio), rekavši nekoliko riječi o njima te o njihovim interesima i hobijima. To je velika i vrlo složna obitelj u kojoj djeca obavljaju kućanske poslove, brinu se o dva psa i pitonu kojeg im je darovao susjed. Vidjevši na fotografiji složnu ekipu uposlenu oko nekakvog „broda“, profesora je zanimalo čime su to oni zaokupljeni. Kao odgovor na to pitanje od svog je polaznika čuo vrlo zanimljivu priču. Jednom prilikom dok su šetali obalom, ugledali su staru, zapuštenu malu jahtu. Djecu je uhvatila silna želja da se brod popravi, a roditelji su ih podržali u tome. Vikendom su svi zajedno odlazili na obalu, popravljali, bojili, montirali jarbol. Michael je pokazivao fotografije i govorio o svim fazama tog posla u vrijeme ispitnih rokova i priprema za prvi svemirski let.

U pravilu gotovo svi astronauti dobro crtaju, izrađuju nacrte. Kada astronaut govori o spajanju teretnog svemirskog broda s Međunarodnom svemirskom postajom, engl. International Space Station – ISS (a prije ISS s prvom svemirskom postajom “MIR” koja je u orbiti radila 15 godina), on ustaje, prilazi ploči, uzima flomaster ili kredu te izrađuje nacrt spajanja objašnjavajući pritom sve osnovne dijelove.

Tako je američki liječnik i astronaut, koji se pripremao za dugi svemirski let i rad u otvorenom svemiru, prije mnogo godina predložio sljedeći oblik zadataka za vježbu: „Vi ćete biti moj zapovjednik. Izlazimo u otvoreni svemir i trebamo instalirati solarnu farmu. Vi mi na ruskom dajete naredbe i na taj način učimo imperativ onih glagola koje moramo znati u ovoj situaciji“. Kasnije se ta predivna ideja proširila te je sastavljen niz situacija i popratnih vježbi. Cilj vježbi je aktiviranje usvojenog leksika te automatizacija leksičkih i gramatičkih vještina.

Primjer: Centar za svemirske letove daje uputu zapovjedniku posade (upotreba infinitiva), zatim zapovjednik u skladu s tim prenosi naredbu članovima posade (upotreba imperativnog oblika glagola) te na kraju članovi posade izvješćuju o obavljenoj zadanoj radnji (upotreba pasivne konstrukcije glagola svršenog vida).

Model:
Centar za svemirske letove: Treba napuniti spremnik kisikom!
Zapovjednik: Napunite spremnik kisikom!
Članovi posade: Spremnik je napunjen.

Prilikom obuke američkog astronauta Jamesa Sheltona Vossa, predavač ruskog jezika je na inicijativu svog polaznika ponavljao s njim prije ispita strukturu Međunarodne svemirske postaje, module, odjeljke, sustav osiguravanja životnih uvjeta na svemirskoj postaji i druge sustave. Taj se tečaj odvijao u posebnoj zgradi gdje su se nalazile makete Međunarodne svemirske postaje, svemirskih kapsula itd.. Predavač je s astronautima dolazio u ogromni hangar, penjali su se na Međunarodnu svemirsku postaju pa je u orbitalnom (ruskom) modulu započinjao sat ruskog jezika. James je objašnjavao predavaču strukturu instrumenata, uređaja i sustava te njihovu primjenu i funkcije, pri čemu je koristio odgovarajuće ruske konstrukcije. Predavač je postavljao dodatna pitanja, a James je imao ulogu „instruktora“ astronautike (u Centru za obuku astronauta „Jurij Gagarin“ svi su predavači bili „instruktori“).

Kasnije su ovaj učinkoviti oblik nastave predavači primjenjivali i u radu s drugim astronautima. Strani astronauti ponekad iz šale kažu da bi predavači ruskog jezika mogli položiti sve ispite iz astronautike i letjeti na Međunarodnu svemirsku postaju.

Na obuci francuskih astronauta (Claudie Haigneré i Léopolda Eyhartsa), predavač je na tečaj donio knjige s aforizmima i basnama (od Ezopovih do de la Fontaineovih i Krylovljevih). Francuskim se astronautima jako svidjela ta lekcija pa su zamolili predavača da im da primjere aforizama, izreka i poslovica koje otvaraju vrata razgovoru o različitim temama (filozofskim, svakodnevnim, moralnim). Neupitno je da se takvim oblicima rada obogaćuje vokabular polaznika, pa tako njihov govor postaje bogatiji i izražajniji. Francuzi su općenito vrlo emocionalni ljudi i imaju dobar smisao za humor. S velikim su žarom učili ruske izreke, davali su primjere konkretnih situacija u kojima se može upotrijebiti određena izreka i brzo su nalazili odgovarajuću izreku u francuskom jeziku.
Francuzi bi uvijek na satovima ruskog jezika molili da se ide dalje, „dublje“. S užitkom su čitali djela ruskih pisaca (A. P. Čehova, S. A. Jesenjina, A. S. Puškina, M. J. Ljermontova i drugih). Ljubav prema Rusiji i ruskoj kulturi, prema ruskoj poeziji i vrlo duhovnoj, emocionalnoj formi odjeknula je 1993. godine u Domu astronauta na sastanku posade pod vodstvom Claudie Andre-Deshay. Nakon povratka s leta na svemirsku postaju Mir, Claudie je završila svoj nastup izrecitiravši pjesmu ruskog pjesnika F. I. Tjutčeva.

Rusiju ne dokuči um,
ni općom ne mjeri se mjerom,
Iznimnost odlikuje nju,
Rusiju pojmi samo vjerom.

Умом Россию не понять,
Аршином общим не измерить:
У ней особенная стать –
В Россию можно только верить.